THE LIVING DAYLIGHTS

srijeda, 15.11.2006.

Image Hosted by ImageShack.us

- 09:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 26.05.2006.

fallin` apart

Hm, probudih se i upalih comp… Nisam znao što da radim pa sam otvorio word da čitam «ono-što-sam-nekada-pisao». Možda će ispasti egocentrično ali krenulo mi je par suza niz oči… Evo, i sad pišem ovo me još uvijek drži neki osjećaj sjete… Ali mislim da si ne bih trebao dozvoljavati depru ovako rano ujutro.
Baš sam bio gledao neke tekstove i tako mi je žao što sam sve, ali baš sve izbrisao. Mislim, bilo je tu jako dobrih tekstova… ali eto, ne isplati se žaliti…

I tako…

Inače, «otkrih» novi osjećaj. Nazvati ću ga «OSJEĆAJ NORMALNOSTI». Znam da zvuči malo blesavo, ali kad bolje razmislim – naziv je totalno prikladan. I totalno sam happy jer je netko meni zbilja drag odgovoran za taj osjećaj. Nakon svih onih mjeseci u depri, žalovanju, pokušavanju shvatiti gdje su stvari krenule po zlu… konačno sam sretan. Iako, i to «sretan» treba uzeti s rezervom.

Mislio sam da će pomirba dovesti do totalnog preokreta u mom životu.

Nije.

U početku sam zato taj osjećaj normalnosti miješao s osjećajem razočaranja. Ali kada razmislim – shvatim da razočarenju nema mjesta. Jer mi je stvarno ok i nemam se na što žaliti. Zaljubljen sam… i sve to…


***


Nažalost, sve što mi se dogodilo u zadnjih mjesec dana je dovelo do još veće konfuzije mojih osjećaja i mišljenja. Ali više te konfuzije nemam namjeru iznositi na blogu. Jer sada znam da će me on slušati svaki put kada mu nešto imam za reći…

A, uostalom, tako i jest najbolje…

- 14:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 09.05.2006.

Nekako moram započeti iako ni sam ne znam kako… Izbrisao sam sve stare postove jer im ne vidim više smisao… Nemam više ni namjeru voditi blog na onaj način na koji sam ga prije vodio, ali ni ne otklanjam mogućnost da se tu i tamo javim s kojom «pametnom»… Ako me uhvati želja.

Zapravo me uhvatila i jutros… Inače ne bi sve ovo ni pisao…

Uglavnom, napravio sam mali «refresh» boxova sa strane, pa ako se bilo tko ima želje da se kulturno malo uzdigne, neka pročita koju novu pjesmicu… I dalje me pere modernizam, tako da…

Eto, trudim se biti što kraći… a iskreno, nemam ni što zanimljivo ni napisati. (baš mi je palo na pamet kako sam, što se tiče duljine postova, ušao u svoje «zlatno doba». Ponekad se zapitam je li itko imao volje da one masovne postove pročita do kraja…)

Kada sad gledam na sve to što sam pisao… ne znam… nemam neko mišljenje… ili nisam dovoljno dobro razmišljao da bi mišljenje o tome realizirao…

No nije više ni važno…

POZ




JESENJE VEČE

Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.

Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kućice i toranj; sunce u ranama
Mre i motri, kako mrke bivaju
Vrbe, crneći se crnim vranama.

Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu
Tek se slute ceste, dok ne utonu
U daljine slijepe ljudskih nemira.

Samo gordi jablan lisjem suhijem
Šapće o životu mrakom gluhijem
Kao da je samac usred svemira.

/AG Matoš, 1910./

- 14:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #